Duhovni život

U toku razvoja grada Novosađani su brinuli o svom duhovnom životu. Prve sazidane pravoslavne crkve su bile: Nikolajevska crkva, Crkva Svetog Đorđa, Uspenska crkva i Almaška. U Novom Sadu verske objekte su podizali i pripadnici drugih vera: rimokatolici, grkokatolici, reformatori, protestanti, jermeni i jevreji. Osim duhovnog života, velika pažnja je posvećivana i obrazovanju i kulturi. U 19. veku u Novom Sadu su se nalazile dve gimnazije i brojne druge škole, a od kulturnih institucija osnovane su Srpska čitaonica i Srpsko narodno pozorište. Pored ovoga jedana od veoma važnih godina u istoriji Novog Sada je 1864. godina, jer je tada Matica srpska, najstarija srpska kulturna institucija osnovana u Budimpešti 1826. godine, preseljena u Novi Sad. Zajedno sa Maticom razvile su se i ostale ustanove kulture: Biblioteka Matice srpske, Galerija Matice srpske, Muzej Vojvodine, Muzej Grada Novog Sada i ostale. Pored institucija kulture, nauke i umetnosti zaslugu za drugi naziv grada „Srpska Atina“, koji označava zlatno doba kulture Novog Sada, nose i brojni njegovi istaknuti građani. Neki od njih su: Svetozar Miletić, Jovan Jovanović Zmaj, Platon Atanacković, Sava Tekelija, Jovan i Marija Trandafil. Još jedna poznata ličnost iz istorije Novog Sada je i Mileva Marić-Ajnštajn koja je sa svojim suprugom početkom 20. veka jedno vreme živela u Novom Sadu.